"Daj okreni taj ringispil u mojoj glavi ,
to ne zna niko,samo ti,
bez tebe drveni konjici tuzno stoje...,
Dodji... iz plave boce se pojavi,
bar jednu zelju ispuni
i dodaj svetu malo boje...
O cudo moje...."
...A jos juce , htjedoh TEBI dati sve svoje dane i noci , pozitivne misli , osmjehe.. , sebe!
To je zato sto sam oduvijek zeljela da poletim na mjesec na letecem cilimu. To je zato sto sam oduvijek zeljela da me neko posipa laticama ruza. To je zato sto jos uvijek trazim onog pravog. Jos juce ti htjedoh..... misleci da sam te konacno pronasla!
Nisi ti taj , pravi ne lazu , ne prosipaju neistinu u lice...
A vec danas , okrecem se NJEMU i molim ga da uzleti sa mnom. Kaze da nema vremena za takav let. Da sacekam? On me mozda i iznenadi pa krene sa mnom. Za tebe sam sigurna da neces nikada...
"Odlučio sam se za ljubav. Manje je istinito i manje vjerovatno, ali je plemenitije. I ljepše. Tako sve ima više smisla. I smrt. I život."
M. Selimović
Ljubav je kada znas kada da pustis…
Pitam se : Da li je uopste bila ljubav? I da li sam u pravo vrijeme pustila?
Gusi me nedostajanje.. . Ali , uspjela sam da se ne odgovorim na poziv , pa cak i da se otrgnem tom strasnom porivu da i ja potom ne posegnem za telefonom.
Obecala sam sebi da cu biti jaka. I ispunicu obecanje. Ja ne lazem..kao neki!!!
Pokusavam da shvatim zasto je ljudima postenije da izreknu laz , nego da kazu golu istinu. Vjerovatno je nerazmjerno hrabrije. Trazila sam samo jedno-da igramo otvorenih karata. Izgleda da sam trazila previse. Izvinjavam se , izgleda da mi skorpije uvijek trazimo previse. I zato odustajem. Prekidam igru , samo jos uvijek ne znam da li sam pobjednik ili porazeni?! Svejedno... Konacno uzivam u suncu i danu koji je ispred mene... I ne prosipam rijeci,uzaludno... Cutim... I sto je najbitnije ... prija!