Ringispil

Legla sam sinoc prilicno rano ,protekla radna sedmica je bila tako naporna , da mi je sinoc jedino prijala kada puna vode i krevet.Negdje oko ponoci zazvonio je telefon. Sa druge strane zice cula se muzika i glas mog lijepog djecaka koji je samo zelio da mi posalje poljubac za laku noc.Fino od njega,nema sta!

 E onda je nastao mali problem , snovi pobjegose , a misli se uskovitlase. Poslije nekog vremena , vidjevsi da iz ovog haosa tesko da cu naci izlaz ,postavih sebi pitanje” “Sta ja ustvari zelim?”

 Polako sam usla u sebe ,uplasena kao nikada do tada i pocela da sredjujem misli , sabiram osmjehe , oduzimam suze , sastavljam listu onoga sto mi prija, uzeh vrecu da potrpam sve ono sto me gusi i sto mi vise ne treba…

 Bojim se… Nisam sigurna , da li sam u vrecu potrpala zaista ono sto mi ne prija. Sta cu ako pogrijesim? Idem linijom manjeg otpora i govorim sebi da je jutro pametnije od veceri i da je pametnije da izadjem , ali sa obecanjem da cu se sutra vratiti!

Izlazim… Raduje me svjetlost. Osjecam se spaseno. Boravak unutar mene , bas i nije prijao. I evo me na polovini novog dana… Jos uvijek nemam hrabrosti da ispunim dato obecanje od sinoc…

Dan se cini lijepim… Ispijam popodnevnu kafu i tjesim se , a ne vjerujem u utjehu : Zar je toliko tesko preispitati sebe?!

Comments (247)

Moj lijepi djecace,pozeljela sam te sinoc zagrliti. Pozeljela sam samo jedan zagrljaj u zamjenu za milion romanticnih veceri i isto toliko strasnih poljubaca. Znam da si i ti… Ali ne…cutanjem smo se dogovorili da ne smijemo osjecati vise. Vjerujem samo u jedno,a to je da cemo se sigurno nekada i negdje sresti , mozda na krilima vjetra , izmedju sunca i kise , na nekoj od duginih boja… Srescemo se , ali i rastati nakon duge cutnje…Jer je tako receno , jer je tako zapisano,jer se nikada nismo nadali da bi moglo biti drugacije… A do tada… Visicemo na razlicite strane sudbine pokusavajuci da ne mislimo jedno na drugo , pokusavajuci da zaboravimo… P.S. A do tada…saljem ti sve svoje pozitivne misli , osmjehe I SRECNO!

Comments (14)

Ovoga puta cu malo pricati o maminim sinovima. Nismo se jos dovoljno upoznali , imam toliko toga da vam pricam… Eto , pocela sam sa prvim postom o lazima , o jednom deckicu koji je sasvim slucajno usetao u moj zivot i napravio opstu pometnju… I on je naletio na tvrdu rudu , pa su se i njemu neke kockice pomjesale , ali eto…na zalost ili na srecu , ta kratka romansica se zavrsila nejavljanjem,ali bez teskih rijeci i nekog velikog raspravljanja. Valjda zato sto on i ja imamo pored sebe nesto sto bi se moglo nazvati navika iliti sastavni dio zivota. Jedina razlika izmedju mene i njega, a ujedno i glavni razlog naseg prekida je sto je on o njoj cutao , a ja otvorenih karata igrala od samog starta. Da se razumijemo , izmedju nas nikada niceg ozbiljnijeg nije bilo , ali sigurna sam da je moglo biti. Nego, u ovom postu necu pisati o njemu (dobice on jos koju stranicu , ali ne ovoga puta) ,u planu mi je bilo da pisem o momku koji je vec deset godina prisutan u mom zivotu,ali ne konstantno. Bilo je tu prekida, u medjuvremenu i jedna ozbiljna veza (o kojoj sam i juce pisala) koja umalo da se ne zavrsi brakom,ali na kraju svega i na kraju svake price stajao je on i strpljivo cekao. Kvalitetan momak , pristojan i fin , rekle bi starije tete iz komsiluka-i ja se slazem sa njima , nema tu price. Ali…Gospodin Pristojni ima jos jedan epitet koji mu mogu staviti na prvo mjesto ,a to je Mamin Sin! Ne pronalazim rijeci kojima bi mogla docarati tu neraskidivu vezu izmedju majke i sina , a da ostanem kulturna , a opet krenuh pisati o tome , jos i post nazvah kako ga nazvah , pa ajde da pokusam objasniti zasto je on dobio taj epitet i zasto se ne mogu pomiriti sa tom cinjenicom da njegova majka i dalje njemu kupuje donji ves… I odmah da budem jasna , njegova majka je glavni razlog zbog cega ja ne mogu da se skrasim pored njega,jer zaista ne zelim da cijeli zivot zivim u sjeni gospodje mame. Posto ne znam drugacije , pokusacu objasniti konkretnim primjerima zasto ga nazvah tako, a vi mi slobodno recite ako grijesim. Mamin Sin ne jede svinjtinu. Mama za njega specijalno sprema telecu sniclu. Maminom Sinu je tesko da upali auto i podje u radnju sportske opreme i kupi patike. Mama donese pet modela , pa sin bira kuci. O farmerkama i da ne pricam. Mamin sin ne zna sta bi mi kupio za rodjendan. Mama mi bira poklon. Ja spremim kolace. Nisu kao mamini. Ja kupim parfem. A sto mama ima dobar…htjede reci bolji.. Ja se vracam od frizerke,isfenirana. I mama je juce bila… I tako bi ja vama mogla do sutra pisati , sta on kaze , sta mama kaze … Pitam se samo sta ce mama reci ako njen sin odluci da me zaprosi.. Mozda to i mogu da predpostavim…Ne znam samo sta ja da kazem?!?!

Comments (10)

Dobih danas interesantan mail. From: Gospodin Bivsi. Bog mu dao taj dar za pisanje , tako da su me oduvijek njegovi sms-ovi i mailovi obarali sa nogu. Ne i ovaj danasnji. Iskrena da budem , malo me zbunio , malo vise iznenadio s obzirom da se dugo nismo culi , ni vidjeli. Cula sam da se ozenio ,da je postao otac , da ljubav cvijeta i da se konacno skrasio.Hm.. Pa ovaj mail od danas mi bas i ne govori da je tako , ali nema veze… Vise nije bitno. Samo se pitam sta ga je natjeralo da mi pise. Povezujem to sa ovim dobom godine , sa aprilom… Vjerovatno mu april mirise na mene. Jednog davnog aprila se zaljubio u mene. Zaljubih se i ja,nema price. I sve je bilo spremno za nas zajednicki zivot. On , ja i nase ljubavno gnijjezdo. I opet lazi ubise nasu vezu. Ne znam kako ja uticem na sve moje drage momke… ali neke stvari mi nisu jasne! (da se odmah razumijemo,nisam ih imala puno,ali sa ovih par sto sam imala ,raskidala sam zbog nekih stvari koje su pokusali da precute .misleci da ono sto je tacno nikada nece biti otkriveno) Ovaj gore navedeni je to kasnije pravdao tako sto je govorio da se bojao da ce me izgubiti ako mi kaze da ima dugu vezu. Ne znam sta se desava , ali pocela sam danas da preispitujem sebe. Ovaj mail mi je samo dao na razmisljanje da se pitam , aktuelno sa mojom sadasnjom situacijom , kako ja to uticem na muski rod i zbog kojeg razloga mi cute neke stvari i prosipaju lazi u lice… Da li sam ja poslednja osoba koja ce prije prihvatiti istinu , nego neko besmisleno zamazivanje ociju?!?

Comments (17)

Ustala sam se prilicno rano , misleci da cu ovaj dan iskoristiti na najbolji nacin,ali ne… Kad ti od samog jutra i od prvog poziva koji je bio tacno u 7:45 krene naopako , ne mozes ni ocekivati da ce ti dan biti kakav si zamislio.

Iznervirana kuvam kafu i pokusavam da iz ovog tmurnog dana izvucem ono najbolje.

Opet zvoni telefon  i nimalo ohrabrujuce vijesti. Shvatam da bi mnogo bolje bilo da sam ostala u krevetu , kad vec ne ide…

Sav posao ostavljam za ponedeljak. Kad mi se vec moze.

Pomisljam gdje si ti? Tako to obicno biva kada ne znam sta cu sama sa sobom.

Sjetih se svih onih jutarnjih razgovora i tvoga “Ljubavi,jesi li mi se naspavala?”!

Tvoj poziv i tvoj glas , medju svim onim pozivima u kojima se samo prica o uplatama , isplatama , ziro racunima… , znao je da mi vrati osmjeh na lice i da snage da nasmijana odgovorim na sledeci poziv i strpljivo saslusam namcora koji sa tri razreda osnovne , pokusava da mi objasni nesto,a ni sam ne zna sta..

I zamisli me sad? Namcora koliko hoces , a tebe nigdje.. A jos petak… Znas li ti da je cijela radna sedmica iza mene?

Evo vidjeces da mi u ponedeljak neces pasti na pamet. ..

Znas sta me jedino plasi… Ova noc koja dolazi. Na dnevniku su najavili kisu u kasnim vecernjim satima.  A kisne noci…bez tebe… bas i ne volim.

Nista,jedino mi ostaje da se nadam da te kasne vecernje sate necu ni docekati budna..

A vec sutra je novi dan.. Prema prognozi , ocekuje nas razvedravanje…

“Samo bol je u zivotu siguran ,

Srecu nosi neki postar jako spor…

Neka, samo ovu noc da izguram,

Sutra cu vec naci dobar izgovor…”

Comments (9)

Cudna je to ljubav bila… 

Nikada niceg ozbiljnijeg nije bilo izmedju nas…Samo smo se ponekad , u nocima punog mjeseca malo trazili po dugim talasnim duzinama ceznje.. Oboje smo znali da smo stvoreni jedno za drugo , ali nikada to nismo rekli , niti smo ikada pricali o nama. Sada shvatam i zasto… Oboje smo bili na raskrsnici , izgubljeni u haosu i znali smo da jedno drugome pomoci ne mozemo.

Cudna je to ljubav bila….

Puna ukrstenica , raznoraznih trikova , slagalica… Vjerovatno nam je bilo zapisano da se sretnemo i isto tako da se razidjemo,pitajuci se da li je ono cemu se vracamo zaista dobra odluka sa kojm se treba nositi cijelog zivota…

Ostaje mi jedino da se nadam da jeste…

----------------------------------------------------------------------------------------

I znas sta… Ima jedan dio , tu , u dubini moje duse koji ce zauvijek nas ostati. Pa kad prodje neko vrijeme , trknucu , onako brzinom svjetlosti , da provjerim jesi li i ti bas danas svratio…

Comments (4)

...A jos juce , htjedoh TEBI dati sve svoje dane i noci , pozitivne misli , osmjehe.. , sebe!

To je zato sto sam oduvijek zeljela da poletim na mjesec na letecem cilimu. To je zato sto sam oduvijek zeljela da me neko posipa laticama ruza. To je zato sto jos uvijek trazim onog pravog. Jos juce ti htjedoh..... misleci da sam te konacno pronasla!

Nisi ti taj , pravi ne lazu , ne prosipaju neistinu u lice...

A vec danas , okrecem se NJEMU i molim ga da uzleti sa mnom. Kaze da nema vremena za takav let. Da sacekam? On me mozda i iznenadi pa krene sa mnom. Za tebe sam sigurna da neces nikada...

"Odlučio sam se za ljubav. Manje je istinito i manje vjerovatno, ali je plemenitije. I ljepše. Tako sve ima više smisla. I smrt. I život."

M. Selimović

Comments (0)

Ljubav je kada znas kada da pustis…

Pitam se : Da li je uopste bila ljubav? I da li sam u pravo vrijeme pustila?

Gusi me nedostajanje.. . Ali , uspjela sam da se ne odgovorim na poziv , pa cak i da se otrgnem tom strasnom porivu da i ja potom ne posegnem za telefonom.

Obecala sam sebi da cu biti jaka.  I ispunicu obecanje. Ja ne lazem..kao neki!!!

Comments (4)

Pokusavam da shvatim zasto je ljudima postenije da izreknu laz , nego da kazu golu istinu. Vjerovatno je nerazmjerno hrabrije. Trazila sam samo jedno-da igramo otvorenih karata. Izgleda da sam trazila previse. Izvinjavam se , izgleda da mi skorpije uvijek trazimo previse. I zato odustajem. Prekidam igru , samo jos uvijek ne znam da li sam pobjednik ili porazeni?! Svejedno... Konacno uzivam u suncu i danu koji je ispred mene... I ne prosipam rijeci,uzaludno... Cutim... I sto je najbitnije ... prija!

Comments (3)