Ringispil

Dugo me nije bilo. Nemojte misliti da sam Vas zaboravila, svracala sam ponekad , na kratko , ali nisam ostavljala tragove… Neko vrijeme ludo naislo , zivi se brzo , obaveze stisle.. Da ne duzim. Evo me ,opet tu , sa Vama.. Jos nisam ni dala ime postu , pa ne znam u kom smjeru bi trebala da pisem , ali mozda je ovako i bolje. Samo , ne zamjerite ako nepovezane recenice skupim u cjelinu , danas mi inspiracija nije jaca strana. Obaveza na poslu imam toliko da sam u zadnje vrijeme svoj privatni zivot malo i zapostavila , tako da je poslijedica svega toga prekid (ali totalni) sa onim simpaticnim djecakom kome sam i posvetila par postova.. I kada pogledam unazad , mislim da je ovako i bolje , da smo on i ja ipak sudjeni nekim drugim ljudima.. Poklanjam mu za kraj jedan stih… To je sve sto mu jos mogu dati.. “Iza mene neće ostati čak ni tuga. Osmijeh će ko duga nadvit se iznad plača. Iza mene će ostati samo san koji se neće moći sjetiti Ni svog snivača.” Jedan post sam posvetila i Gospodinu zvanom “Mamin sin”… Tu je situacija nepromjenjena. On je na putu , redovno zove , planira nas zajednicki zivot , a ja pokusavam da ga izvucem iz kandzi Gospodje Mame , pa ako to uspijem… Mozda i bude nesto. Volim ja njega. Jos kako ga volim.. Ali , ipak neke stvari se moraju rijesiti.. E pa kad sam krenula redom , da spomenem i Gospodina Bivseg. Opustio se momak, poceo da salje sms-ove , koji me , na srecu , ne doticu.. Sta da Vam kazem…paranoise, kuka nad sopstvenom sudbinom , kaze da nije srecan, da sam ja bila jedina sreca u njegovom zivotu.. Hm.. Sam je birao.. Pa sad nek’ drzi , sto je uhvatio! Ili neka pusti. Meni svejedno.. ;) I eto tako… Nadam se da ubuduce nece biti ovako dugog izostajanja , da cemo se citati i pisati redovno…Do sledeceg javljanja , saljem Vam osmjeh i veliki poljubac!

Comments (14)